PRIMJEDBE NA PRIJEDLOG UREDBE O IZMJENI ZAKONA O POSLOVIMA I DJELATNOSTIMA PROSTORNOG UREĐENJA I GRADNJE.

DRUŠTVO GRAĐEVINSKIH INŽENJERA ZAGREB
Berislavićeva 6, 10000 Zagreb, tel./faks: 01/4872-498,
OIB: 08954544114
IBAN HR8923600001101419024

Od 26.07.2017. godine do 09.08.2017. godine putem e-savjetovanja moglo se sudjelovati u davanju primjedbi na Prijedlog Uredbe o izmjeni Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje.
Prijedlog Uredbe odnosio se na brisanje podstavka 2., članka 42. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje.

Primjedbe Društva građevinskih inženjera Zagreb bile su:

U slučaju brisanja navedenog teksta, potrebno je izbrisati i cijeli članak 44.

Osim navedenog, naveli bismo i slijedeće:

- Zakon ne sadrži detaljan pojmovnik već se u čl. 3. navode pojedina objašnjenja pojmova i poslova, odnosno osoba koje obavljaju djelatnost u građevinarstvu. Zbog prestanka važenja Zakona o prostornom uređenju i gradnji, NN 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12 i 55/12, u daljnjem tekstu: ZPUG i Zakona o građevnim proizvodima, NN 86/08 i 25/13 i stupanja na snagu Zakona o prostornom uređenju, NN 153/13 i 65/17, Zakona o gradnji, NN 153/13 i Zakona o građevinskim proizvodima, NN, 76/13 i 39/14 promijenjen je dio pojmova koji se koriste u Zakonu što otežava njegovu primjenu. Predlaže se uvrstiti kompletan pojmovnik, koji bi već u uvodnom dijelu definirao pojedine pojmove i time odredio djelokrug zakona. Svakako pojmovno objasniti sve pojmove koji su ključni za područje koje se uređuje, npr. i vrste građevina, sudionike u gradnji (građevinske i ostale inženjere, ispitivanja materijala i radova i sl., vođenje gradnje).

- Voditelj projekta i njegovo imenovanje u čl. 38. trebao bi biti obveza svih naručitelja radova, te nema potrebe uvjetovati obvezu samo javnog naručitelja jer se time uvode dvostruka mjerila u jednu bitnu djelatnost struke.

- U čl. 31., 36. i 44. najspornije odredbe predloženog Zakona odnose se na određena isključena dionika u gradnji za slučajeve kada obavljaju dvostruku ulogu u procesu na jednom projektu izgradnje. Posebno bi trebalo pojasniti i preispitati isključivanja onih subjekata koji obavljaju poslove djelatnosti ispitivanja i prethodnog istraživanja. Neke dijelove tih odredbi treba izmijeniti, odnosno ukinuti neka isključenja, jer za njih ne postoji opravdani razlog u smislu sukoba interesa. Svako isključenje povećava broj nabava i ugovaranja te predstavlja određenu administrativnu prepreku, poskupljuje i usporava postupak izgradnje, te je sve slučajeve isključenja definirane člancima 31., 36. i 44. potrebno ponovo ispitati i reducirati samo na slučajeve koji predstavljaju očit sukob interesa.

Člankom 50. određuju se zadaće građevinske struke u obavljanju poslova projektiranja i kontrole projekata. Istim člankom je propisano da se zadaće struke koje su ovlašteni obavljati inženjeri geoinženjerske i geotehničke struke uređuju statutom Komore, u koju se udružuju ovlašteni inženjeri građevinske struke. Smatramo da Zakon treba na isti način tretirati sve u građevinskoj struci, te smatramo da u članak treba uvrstiti i zadaće koje obavljaju inženjeri geoinženjerske i geotehničke struke.

- U čl. 56. koji određuje obvezu polaganja stručnog ispita, koji je u bitnom osnova za stručno usavršavanje, nema nigdje obveze bilo kakvog polaganja ispita za osobe koje obavljaju poslove u javnim tijelima ili tijelima s javnim ovlastima. Oni "ne postoje" u ovom zakonu iako su sudionici u poslovima odobravanja gradnje. Njihovo stručno usavršavanje ne postoji, iako imaju značajnu ulogu. Smatramo da bi na odgovarajući način i njih trebalo obvezati, ako ne na polaganje stručnog ispita jer svi moraju položiti državni stručni ispit za rad u upravi, a ono barem za stručno usavršavanje i cjeloživotno usavršavanje kako je to definirano člankom 58. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje. Između ostalog i radi zaštite javnog interesa Republike Hrvatske (javne nabave) predlaže se da i sve fizičke osobe koje sudjeluju u bilo kojoj fazi procesa gradnje u javnim investicijama budu u obvezi i/ili polaganja stručnog ispita i stručnog usavršavanja.

- U čl. 58. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje propisan je nastavak stručnog usavršavanja odgovornih stručnih osoba u prostornom uređenju, koja je u cijelosti prepuštena komorama dok je trenutno stanje cjeloživotnog stručnog usavršavanja drugačije – stručno usavršavanje provode strukovne organizacije, te sveučilišta i veleučilišta, između ostalih i Hrvatski savez građevinskih inženjera, koji tradicijski stručno usavršavanje preko svojih temeljnih članica provodi po cijeloj Republici Hrvatskoj.

Predlaže se stoga da Ministarstvo zadrži nadzor nad stalnim stručnim usavršavanjem te da ministar Ministarstva pravilnikom utvrdi način tog usavršavanja, a ne da je to prepušteno komori i njenom pravilniku koje odobrava Ministarstvu. Naime i na samo donošenje pravilnika stručna i zainteresirana javnost tada nemaju praktično nikakvog utjecaja, čime se omogućava svojevrstan "monopol" komore kako nad kriterijima, tako i nad načinom stručnog usavršavanja i vođenja evidencije. Drugim riječima neprofitne udruge kao što je Hrvatski savez građevinskih inženjera, zajedno sa svojih 2000 članova praktično su izuzete i marginalizirane u svojim dosadašnjim, po nama, velikim zaslugama za stručnim usavršavanjem građevinskih inženjera, pri čemu je u prethodnim evidencijskim razdobljima stručnog usavršavanja kroz različite programe godišnje usavršavano 2500- 3000 inženjera kako građevinske tako i svih ostalih graditeljskih struka. Posebno ističemo tradiciju cjeloživotnog obrazovanja Društva građevinskih inženjera Zagreba (DGIZ-a) osnovom koje je bio poznat u Republici Hrvatskoj i šire te nesebičan napor da se ista implemetira, manje ili više uspješno, uz sva temeljna društva članice HSGI-a. Danas cjeloživotno obrazovanje DGIZ-a nije samo brand nego i nematerijalna inženjerska kulturna baština, kojoj se nažalost donošenjem nepromišljenih propisa dnevno otežava i onemogućuje rad.

Stručno usavršavanje i evidenciju može provoditi onaj tko od Ministarstva dobije ovlaštenje (komore, strukovne organizacije, obrazovne institucije) prema javno utvrđenim kriterijima, te bi ujedno Ministarstvo, ili organizacija odnosno tijelo (prijedlog je neka postojeća agencija za akreditacije) koju on ovlasti provodila i kontrolu provoditelja i postupaka usavršavanja.

Obzirom na bogato iskustvo u vođenju evidencija, priprema i organizacije spremni smo ponuditi svaku pomoć, kako stručno tako i financijski u okviru svojih mogućnosti, i ako je potrebno provesti pilot projekt objedinjene evidencije stručnog usavršavanja za sve sudionike koji provode usavršavanja, kako bi se na jednom mjestu moglo na brzi i sveobuhvatan način pregledavati i pratiti stanje usavršavanja.

Smatramo da posebno DGIZ, ali i Hrvatski savez građevinskih inženjera, odnosno njegove članica, imaju tradiciju i sposobnost reguliranja stručnog usavršavanja, načine provedbe, evidentiranja i kontrole kvalitete takvog usavršavanja, te daljnjeg njegovanja pozitivnih iskustava u provedbi usavršavanja. Stoga se zalažemo da se dosadašnje bogato iskustvo u provedbi seminara, načinu njihove pripreme i održavanja, te evidencija stečenih znanja na adekvatan način ugradi u zakonodavni okvir.

Kroz djelovanje članica Hrvatskog saveza građevinskih inženjera koje se nalaze na cijelom području Republike Hrvatske, a posebno zastupajući na seminarima tematiku iz praktičnog rada u graditeljstvu, Hrvatski savez građevinskih inženjera širi znanja iz operativnih dostignuća na gradilištima, a uz to se oslanja na suvremene postupke i specijalistička znanja u struci.

Kao neprofitne udruge, članice organiziraju seminare uz najmanje, praktično samo nužne, troškove za polaznike i time pomažu radu temeljnih aktivnosti i zadovoljavaju statutarne obveze, a time doprinose organiziranju civilnog društva i ispunjavanju temeljnih zadaća postojanja specijalističkih udruga poput DGIZ-a. Smatramo da je usavršavanje obveza svakog inženjera, što mu ujedno daje kompetitivnu prednost u poznavanju struke i regulative na našem i na stranom tržištu. Tako su seminari najlakši i najjednostavniji način stjecanja novih znanja iz područja struke, pogotovo kako to rade temeljne i specijalističke članice Hrvatskog saveza građevinskih inženjera. Isto tako smatramo da je usavršavanje i pravo svakog inženjera, te mu se mora omogućiti da to svoje pravo ostvaruje slobodnim odabirom područja i tema, sukladno svojim interesima, potrebama i mogućnostima, dosadašnjim iskustvima na prethodno održanim seminarima, a sve bez utjecaja monopola.

Uz odredbe o velikoj nadležnosti komora nad pravilnikom i stručnom usavršavanju, bojimo se da će to značiti kraj svim našim nastojanjima na unapređenju struke i rada naših članova, i inženjera u građevinarstvu općenito.

Visokoškolske ustanove za razliku od društava inženjera imaju drugu namjenu: obrazovanje mladih ljudi za obavljanje poslova određenih struka i stjecanje osobite stručnosti (magisterij i doktorat) što nije stalno stručno usavršavanje. Stoga ih u stalnom stručnom usavršavanju ne bi trebalo izjednačavati s ulogom društava inženjera.

Nastavno na čl. 62. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje podsjetili bismo da prema Pravilniku o načinu provedbe stručnog nadzora građenja, obrascu, uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika te o sadržaju završnog izvješća nadzornog inženjera (NN 111/2014, 107/15 i 20/17) čl.2. st.2. "U provedbi stručnog nadzora građenja nadzorni inženjer se služi hrvatskim jezikom i latiničnim pismom", postoji navedena obveza samo za poslove stručnog nadzora; izrada projektne dokumentacije obrađena je Zakonom o gradnji dok je izvođenje radova nažalost prepušteno "svojoj sudbini".

Predlažemo da se uz izjavu o kojoj se navodi u tom članku bi obavezi priloga izjavi (1-5) stavi i eksplicitna odredba da stranci koji rade kod nas moraju znati i služiti se hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, kad je to već definirano za nadzor drugim već donesenim propisom. Naime nepoznavanje jezika povlači za sobom, osim otežane konverzacije, i implicitnu mogućnost da takva osoba ne može u potpunosti znati sve obveze koje joj proizlaze iz na hrvatskom jeziku pisanih Zakona, pravilnika i uredbi. Za pretpostaviti je da ih tada ne može niti korektno tumačiti i provoditi, a to je ključan proces u gradnji.

Naime svjedoci smo u dosadašnjim postupcima, u izvođenju pogotovo, da pojedine poslove, posebno u dijelu sufinanciranja putem EU fondova ili stranih banaka, rade strane osobe, odnosno tvrtke, kao voditelji projekata ili nadzora. Međutim to je samo formalno i na papiru. U naravi cijeli proces gradnje i nadzora provode naši stručnjaci, koji su za taj posao i kao podugovaratelji potplaćeni. U pravilu to uzrokuje slabije odrađene poslove u tom dijelu što ne može biti cilj nikome. Zato navedenu primjedbu ne smatramo "protekcionističkom" ili "mjerom zaštite domaćih sudionika u gradnji" već primjedbu koja ima presudan utjecaj na procese u gradnji građevina, a time i na svojstva koja izgrađena građevina ima ili bi ih trebala imati.

Zakon o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08 i 125/11 i 78/15 uz to propisuje odgovornost izvođača za radove, odnosno odgovornost izvođača za njegove suradnike kod poslova građenja, odnosno izvođenja radova.

Stoga smatramo da bi bilo primjerenije da odgovorne osobe izvođača budu stalni zaposlenici izvođača na temelju kojih izvođač stiče licencu (odobrenje) za građenje određenih građevina, odnosno izvođenje određenih radova. Također smatramo da voditelji građenja, odnosno voditelji radova koji za razliku od ovlaštenih arhitekata i ovlaštenih inženjera nemaju nikakve javne ovlasti u graditeljstvu već njihov rad i njihove kvalifikacije provjeravaju nadzorni inženjeri (vidi nove pravilnike o nadzoru, izradi idejnog, glavnog i drugih projekata), ne bi trebali biti odgovorne osobe u smislu članstva u komori.

Nadalje, predlaže se ponovno razmotriti uvođenje sustava certificiranja, korištenjem unaprijeđenog modela, uz analizu učinka koje bi takav prijedlog imao na preostali zdravi dio građevinskog sektora.

Zaključno, navodimo da smo mišljenja da Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje treba mijenjati u suštini, a ne pojedinačno po člancima. Smatramo da će mijenjanje članka po članka dovesti do težeg sagledavanja važećih odredbi zakona, te, posljedično, pravne nesigurnosti.

Sukladno svemu navedenom predlažemo osnivanje radne skupine koja bi se sastojala od predstavnika javnih tijela i stručnjaka istinski zainteresiranih za unaprjeđenje odnosa u struci i povećane strukovne konkurentnosti, koja bi sagledala Zakon u cjelini, kao i njegovo koreliranje s ostalom zakonskom regulativom, te izradila cjelovite izmjene i dopune Zakona, odnosno, po potrebi, novi Zakon.

DGIZ - Društvo građevinskih
inžinjera Zagreb
Berislavićeva 6, 10000 Zagreb; tel/fax: 01/487-2498; e-mail: dgiz@zg.t-com.hr
web by farma media design